29/05/2012

Bukovski



I pamtiću tvoju malu sobu
osećaj tebe
svetlo u prozoru
tvoje ploče
tvoje knjige
našu jutarnju kafu
naša podneva
naše noći
naša tela prosuta zajedno
u snu.
Tvoju nogu
moju nogu
tvoju ruku
moju ruku
tvoj osmeh i toplotu
tebe
koja si učila da se ponovo
smejem.
Mala tamnoputa devojko s ljubaznim očima
ti nemaš
nož.
Taj nož je moj
i neću ga još
upotrebiti.

No comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...